Sve više znanstvenih radova ukazuje na važnost polinezasićenih masnih kiselina (PNMK) u ljudskoj prehrani kao i vezu između visokog unosa zasićenih masnih kiselina i niskog unosa PNMK s dijabetesom i metaboličkim sindromom (Guevara-Cruz i ostali, 2011). Prehrana bogata mastima, i to pretežno zasićenim masnim kiselinama, trans masnim kiselinama i velikim omjerom omega-6 i omega-3 MK direktno je povezana sa rizikom od kardiovaskularnih bolesti (KVB) (Ayerza i Coates, 2008). Suprotno, prehrana bogata omega-3 MK smanjuje rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti (Ayerza i Coates, 2008) a utvrđena je i povezanost povećanog unosa omega-3 PNMK dugog lanca i zaštitnog učinka od ishemijske bolesti srca kod žena (Vedtofte i ostali, 2011). Dokazi nasumičnih kliničkih ispitivanja i obzervacijskih studija pružaju uvjerljiv argument o neadekvatnom unosu omega-3 PNMK na povećani rizik od srčanog udara kao i povezanost sa depresijom (Vannice i Rasmussen, 2014).

Omega- 3 (ω-3 MK) i omega- 6 (ω-6 MK) masne kiseline među kojima su i linolna (LA; 18:2, n-6) masna kiselina (omega-6 PNMK) i α-linolenska (ALA; 18:3, n-3) spadaju u grupu polinezasićenih masnih kiselina koje organizam ne može sam sintetizirati, pa ih nazivamo esencijalnim masnim kiselinama, jer ih je neophodno unositi hranom.

Izvor α-linolenske PNMK su biljne sirovine poput orašastih plodova, naročito lješnjaka, lanenih sjemenki, sjemenki konoplje, ulja kanole i soje (Holub, 2002), no u posljednje vrijeme sve veću važnost se pridaje i chia sjemenkama kao bogatom izvoru ALA PNMK. Omega-6 MK su najzastupljenije PNMK u „zapadnjačkoj“ prehrani s puno jednostavnih ugljikohidrata i namirnica animalnog podrijetla. Nalaze se u većini konzumiranih namirnica (Vannice i Rasmussen, 2014), stoga se više pažnje pridaje unosu omega-3 MK te omjeru omega-6 i omega-3 MK koji bi trebao biti što niži. Prema Abedi i Sahari (2014) idealni omjer za ljudsko zdravlje omega-6/omega-3 MK jeste 1/5-10.

Chia sjemenke (lat. Salvia hispanica L.) su, pored lanenog sjemena, najbogatiji biljni izvor omega-3 MK, te su ujedno dobar izvor vlakana i proteina. Namirnica su koja se tradicionalno koristi u prehrani ljudi ali i ishrani životinja centralne i južne Amerike. Sadrži oko 15-25% proteina, 30-35% masti, 26-41% ugljikohidrata i 18-35% vlakana te visok udio antioksidanata (Ali i ostali, 2012) ali i prirodne polifenolne antioksidante klorogensku i kafeinsku kiselinu. Također nema bojazni od mikotoksina (Ali i ostali, 2012) kao kod ostalih biljnih izvora omega-3 MK (orašastih plodova). U udjelu ukupnih masti 60% otpada na omega-3 α-linolensku MK i 20% na omega-6 linolnu MK.

Istraživanje iz 2012. godine navodi da od četiri klinička istraživanja provedena na chia sjemenkama samo jedno nije pokazalo zdravstveni učinak, što može biti pripisano trajanju studije, i različitosti u biokemijskom sastavu korištenih chia sjemenki (Ali i ostali, 2012). Studija provedena u trajanju od sedam tjedana na 10 žena u post-menopauzi (starosne dobi: 55,6 ± 0,8 i BMI: 24,6 ± 1,1 kg/m

2

) koje su konzumirale 25 g samljevenih chia sjemenki dnevno, pokazala je povećanje sadržaja ukupnih PNMK, naročito ALA i EPA, što je bilo u skladu s prethodnim istraživanjima na štakorima, miševima i zečevima (Jin i ostali, 2012). Također, istraživanje koje je uključivalo nopal (meksički kaktus), chia sjemenke, proteine soje i zob, pokazalo je smanjenje triglicerida seruma, koncentracije glukoze u krvi i smanjenje tjelesne mase u pacijenata s metaboličkim sindromom (Guevara-Cruz i ostali, 2011).

Budući da sadrže znatnu količinu masti, chia sjemenke koriste se i za dobivanje ulja koje se može dobiti hladnim prešanjem, ekstrakcijom s otapalom ili super-kritičnom ekstrakcijom (Ali i ostali, 2012). Količina PNMK dostiže 83%, a osobito je velika količina ALA MK (63 g/100 g ulja), veća nego u lanenom ulju (58,7 g/100 g ulja), što je najviša vrijednost među jestivim uljima. A ovakvo ulje također ima najnižu koncentraciju zasićenih masnih kiselina (Abedi i Sahari, 2014). Također, chia je našla primjenu i kao dodatak različitim tipovima brašna (bez glutena), od kojih je dobiveni kruh imao manji gubitak na težini tijekom pečenja, budući da chia sjemenke vežu vodu, stvarajući gel. Takav kruh je bio manjeg volumena, tvrđi i tamnije korice (Steffolani i ostali, 2014).